No, vrlo je važno znati da se zubi ne smiju prati neposredno nakon jela. U tom je razdoblju uslijed povišene kiselosti, zubna caklina posebno osjetljiva, pa se uslijed čišćenja četkicom za zube može oštetiti. Stoga, posebno nakon konzumiranja jela koja sadrže šećer ili kiselinu, primjerice kolača i voća, s pranjem zuba treba pričekati najmanje 30 minuta.

Za pranje zuba treba izabrati četkicu od umjetnih vlakana koja se, za razliku od prirodnih, lako održavaju i brzo suše te nisu podložna razvoju bakterija. Nadalje, kako bi se spriječilo oštećivanje zubnog mesa i dosegnuli svi zubi, drška mora dobro “ležati” u ruci, a glava četkice mora biti što manja, zaobljena oblika ili još bolje okrugla. Vlakna četkice nipošto ne smiju biti previše tvrda, kako ne bi oštećivala caklinu i zubno meso, nego srednje čvrsta ili meka kako bi, naprotiv, uz čišćenje bilo moguće i masiranje desni.

Nakon upotrebe četkicu za zube treba temeljito oprati i dobro osušiti, a svakih je šest do osam tjedana treba obavezno zamijeniti novom.
Kada je riječ o pasti za čišćenje zuba, stručnjaci preporučuju one koje sadrže fluor, koji jača i štiti zube, te antibakterijske supstance koje pak štite zubno meso od razvoja i djelovanja štetnih bakterija.

Pranje zuba treba trajati oko 3 minute. Četkicom treba što strpljivije i što temeljitije u malim kružnim pokretima od zubnog mesa prema zubu, najprije obuhvatiti vanjsku, zatim unutarnju površinu, a potom i grizne plohe svih zubi. Prilikom pranja zubi laganim kružnim pokretima četkicom masirajte i zubno meso, a nemojte zaboraviti ni očetkati jezik, na kojem se itekako skupljaju štetne bakterije.
No, kako je, bez obzira koristimo li običnu ili električnu četkicu, gotovo 40 % površine, posebno između zubi, nedostupno ili teško dostupno za pranje, svakodnevno, najbolje nakon večernjeg pranja zubi, treba bez rezerve koristiti i medicinski konac za zube.
Uz to, stručnjaci preporučuju korištenje jednom tjedno gela za mazanje zubi ili tekućine za ispiranje, koji sadrže fluor, te preventivni kontrolni pregled u stomatološkoj ordinaciji dva puta godišnje.

Upalne promjene zubnog mesa (gingive) nazivamo gingivitis, a ako upala zahvaća dublje strukture govorimo o parodontitisu.

Uzrok nastanka ovih bolesti u prvom redu je loša oralna higijena usne šupljine, odnosno nakupljanje bakterija (plaka), zatim zubni kamenac, zaostala hrana i loši protetski nadomjesci. Parodontitis može biti i nasljedna bolest. 

Bolesti parodonta mogu se pojaviti i kao posljedica nekih sistemskih bolesti (šećerna bolest, leukemija, AIDS i dr.) ili pak zbog nekih loših navika kao što je pušenje cigareta.

Usta mogu zahvatiti lokalna stanja (stanja koja pogađaju samo posebno područje tijela), kao što su neke infekcije i ozljede. Isto tako, sustavne bolesti (bolesti koje pogađaju cijelo tijelo) kao što su šećerna bolest, AIDS i leukemija mogu uzrokovati promjene u ustima. Ponekad se prvi znakovi tih bolesti pojavljuju u ustima i prepoznaje ih zubni liječnik.

Stoga, da bi se sačuvali zdravi i lijepi zubi, treba mijenjati neke navike vezane uz konzumaciju slatkih jela. Prvenstveno, prisutnost šećera u prehrani treba svesti na razumnu mjeru, a slatko, osim voća naravno, treba prestati konzumirati između glavnih obroka. Naime, za zdravlje zubi mnogo je bolje konzumirati slatko jednom dnevno, i to u kombinaciji s jednim od glavnih obroka, nego izolirano, više puta na dan.

Posebno treba izbjegavati slatkiše poput čokolade, lizalica, karamela, bombona te običnih guma za žvakanje, jer što su slatkiši slađi, ljepljiviji i što se duže zadržavaju u ustima, to je veća opasnost od kvarenja zubi.

K tome, treba se obavezno naviknuti da se nakon slatkog pojede neka od namirnica koja prirodno “čisti” zube, primjerice jabuka ili mrkva. Naime, sirovo voće ili povrće zahtijeva čvršće, snažnije i dulje žvakanje, koje samo po sebi pridonosi boljem čišćenju usne šupljine te tako smanjuje rizik od obolijevanja zubi.

Isti se efekt može postići i konzumacijom krušnih proizvoda od cjelovitih žitarica i sjemenki koje također treba dulje i čvršće žvakati. No, u slučaju osjetljive zubne cakline ili zubnog mesa, hrskavi kruh i pecivo treba ili izbjegavati ili pak moguću upalu izazvanu oštećivanjem spriječiti upotrebom antiseptičnog preparata za ispiranje usne šupljine. Nadalje, zahvaljujući bjelančevini kazein, prirodni čistači zubi su i mliječni proizvodi, koji su uostalom i neobično važni za njihov rast i razvoj, pa je uputno nakon slatkog jela pojesti, primjerice, krišku sira.

Opasnost za zube predstavlja ne samo polagano jedenje slatkog, nego i polagano pijuckanje zaslađenih pića, čajeva i kave, a opasnost vreba i od pravih malih bombi prirodnog šećera, datulja, smokava i suhih grožđica te meda (koji stoga uvijek treba uzimati razrijeđen). Kako, za razliku od prirodnog šećera, umjetna sladila koja ne sadrže ugljikohidrate ne škode zubima, stomatolozi preporučuju da se napitci, kolači, voćne salate i kreme zaslađuju upravo njima.

Naravno, pranje zubi oko 30 minuta nakon konzumacije slatkog predstavlja obvezu koja se ne smije izbjeći čak i ako niste kod kuće.

 Spriječite gingivitis prije nego se razvije:

– ispravnim četkanjem i čišćenjem zubnim koncem

– zdravom prehranom

– prestankom pušenja

– redovnim kontrolama kod svog stomatologa